Dragomir Kozomara, Banjaluka, Bosnien und Herzegowina

ije ili je

Osnovno uputstvo prilikom pisanja refleksa jata u ijekavskom književnom jeziku glasi: Prema ekavskom dugom e piše se i izgovara ije, a prema ekavskom kratkom e piše se i govori je. Npr.:

• dete: dijete, vreme: vrijeme, zvezda: zvijezda, breg: brijeg, sneg: snijeg deliti: dijeliti, zevati: zijevati, vredan: vrijedan, menjati: mijenjati, pretiti: prijetiti, slediti: slijediti, cepati: cijepati;
• deca: djeca, pesma: pjesma, vera: vjera, mera: mjera, sena: sjena, bežati: bježati, verovati: vjerovati, sesti: sjesti, meriti: mjeriti, pevati: pjevati, terati: tjerati, gde: gdje itd.

Ovo uputstvo, međutim, ima i svoje slabosti. Prva je slabost što je veoma malo govornika koji u svakom momentu mogu odrediti kvantitet vokala e u ekavskoj zamjeni jata. Druga se slabost ogleda u činjenici da se prema ekavskom dugom e u pojedinim slučajevima ne piše ije u ijekavskoj zamjeni jata. Tako u primjerima kao što su:

sjenka, vjernik, nedjeljni, besjedā, medvjedā, zasjedanje, pomjeranje, namještanje i sl.

prema ekavskom dugom e piše se je jer je u tim slučajevima došlo do sekundarnog duženja vokala. Da je to tako, pokazuju nam oblici nominativa jednine osnovnih riječi ako se radi o deklinacionoj riječi:

sjena, vjera, nedjelja, vjera, besjeda, medvjed

i oblici infinitiva ako je u pitanju glagolska riječ:

zasjesti, pomjeriti, namjestiti.

„Ekavski“ oblici u ijekavskoj zamjeni jata

Primjeri tipa

crepovi, bregovi, greška strelica, vremena, vreo, zreo, sazreo, ogrešenje…

rezultat su uprošćavanja suglasničke skupine koja se završava sonantom r a iza nje stoji kratko je:

crepovi > crjepovi crepovi;
bregovi > brjegovi > bregovi.

Ovo nisu ekavizmi koji su se prenijeli iz ekavskog izgovora nego je to fonetska promjena koja je posljedica ekonomičnosti govornog aparata. U srpskom standardnom jeziku ovakvi „ekavizmi“ redovna su pojava, dok je u bošnjačkim i hrvatskim pravopisima i pravopisnim priručnicima prisutno kolebanje; javljaju se, naime, i „ekavizmi“, a i oblici sa neuprošćenom suglasničkom skupinom. Npr.:

greška/grješka.

Oblici: prevoz/prijevoz, prijenos/prijenos, prijelaz/prijelaz, predlog/prijedlog, koji su se u srpskohrvatskom jeziku smatrali pravim dubletima, u bošnjačkoj i hrvatskoj ortografskoj literaturi uglavnom su svedeni na ije-reflekse, a u srpskoj se prednost daje oblicima s e.

Ikavski oblici u ijekavskoj zamjeni jata
Osim ikavizama tipa: nisam, pomozite, noviji, stariji i sl., koji su zajednička karakteristika ekavske i ijekavske zamjene jata, postoje ikavizmi koji su odlika samo ijekavskog književnog jezika. Kad se u ijekavskoj zamjeni jata kratko je nađe u položaju ispred vokala o < l ili sonanata j i lj, javljaju se „ikavski“ refleksi jata, koji su takođe nastali fonetskim putem.

Primjeri:

hteo > htjeo > htio, živeo > živjeo > živio; smejati se > smjejati se > smijati se; beleg > bjeljeg > biljeg.

Izuzeci su:

sjeo, jeo, nedjelja, ponedjeljak, kudjelja i sl.

Dubleti su:

polivati/polijevati, zalivati/zalijevati;
isticati/istjecati, preticati/pretjecati;
zaliv/zaljev, preliv/preljev.

Diferencijalno obilježje imaju primjeri tipa:

zeleniti – činiti nešto zelenim: zelenjeti – postajati zelen; poskupiti – učiniti nešto skupim: poskupjeti – postati skup.

Pseudojatizmi
Svi normativni udžbenici prihvatili su kao književne oblike:

otmjen, istovjetan, bogovjetan, Stjepan

iako u njima nema po porijeklu glasa jat.